Konačno sam dočekao i taj dan, ZIIIIIMAAAAA…Prekrasna, hladna, ledena, onaj divni osjećaj kada snijeg škripi pod nogama a nosnice se mrznu….ja to volim pa ko šta rekao. I tako, prvo do stare Drave u Bilju pa dalje kroz kopački rit do Suze, Batine, Draža, Belog Manastira, Darde i nazad kući. Sve je bilo odlično, cesta ledena ali očišćena i sve pohvale nadležnim službama.Ipak, bez zimskih guma, ništa. Bilo je dobrih fotki iako ne mogu reći da sam dao sve od sebe, moglo je to puno bolje. U nastavku posta je galerija sa tridesetak fotografija pa pogledajte. Ovom prilikom da pozdravim svog prijatelja Hrvoja i njegovu jaču polovicu koji se oporavlja od prehlade pa mi nije uspio praviti društvo, al ništa zato, biti će još prilika. Jedina stvar koja me malo zna nasekirati je, u Baranji nikad nisi siguran dali ćeš uspjeti popiti kavu na istom mjestu kao i prije dva mjeseca….
Kad me obaveze na duže vrijeme privežu za kuću i ne mogu otići pohvatati novih kadrova, onda se razbacam po hardovima i prokopam prokopam po starim fotkama i malo ih dotjeram na novi način. Pa evo par fotki od danas…
Vjerojatno bi svi htjeli dobre obiteljske fotografije, bar ja neznam nikog tko to ne želi. Međutim, kad je riječ o angažmanu nekog tko zna napraviti to kako treba, tada se nalaze svi mogući izgovori. “Ma znam i ja to, nije to nešto naročito, skupo je…” i tako, prolazi vrijeme a djeca rastu. Pa čak i kad se nešto i nasnimi, ljeni smo to odneti izraditi u neki studio. Opet s druge strane potrošit će mo malo bogatstvo na cigarete, šminku, stvari koje nam uopće nisu potrebne. Ljudi, kako smo izgledali mi ili naša djeca jako brzo ćemo zaboraviti ako nemamo fotografija da nas na to podsjete…
Kao i prije par godina, točnije 2003. vodostaj drave je iznimno nizak a brodovi Dravom i Dunavom ne plove već mjesec dana. Klimatske promene, rekli bi neki a ja bi se složio s njima. Ipak, za tako niskog vodostaja moguće je i napraviti nešto pozitivno, recimo napraviti par dobrih snimaka. Pa evo u galeriji desetak a među njima i fotografije i djelovi dva broda stara oko 200 godina koji izviruju iz riječnog pjeska. Brodovi su prilično uništeni tako da od drugog samo se vidi par dasaka koji kao skeleti izviruju. Zanimljivo je vidjeti rupe u tim drvenim konstrukcijama kroz koje je nekad prolazio željezni klin a koji je davno ishrđao i nestao. Continue reading »
Još donedavno se znalo šta je zima i kako se njoj veseliti. Znalo se upregnuti konje u saonice i niz ulicu, preko njiva i ledenih staza a sad… Sad, kupio sam saonice za svog bećara i nisam baš siguran da ću ih uopće koristiti. Bude dva dana par stupnjeva ispod nule a onda sve poludi i temperatura skoči a plus dvadeset. “Ne sviđa mi se to” što bi rekla Rejmondova mama. Sjećam se da smo kao klinci mogli praviti tunele kroz snijeg koliko ga je bilo Continue reading »
