Baranjski putopis

Evo, konačno sam odvoio par sati kao u stara dobra vremena da se malo prosmucam po Baranji i napravim nešto fotografija. Kao i uvijek, baranja me oduševi svojom jednostavnom ljepotom, širokim plodnim poljima i tek sa malo Banovskog brda poput srca koje snažno bije u tom predivnom a opet skrivenom hrvatskom kutu. Neopravdano zapostavljena na sreću svih nas koji žive u ili oko Baranje spašena od urbanizacije i betonizacije….

-12c, snijeg do koljena, Nikon i ja :-)

Konačno sam dočekao i taj dan, ZIIIIIMAAAAA…Prekrasna, hladna, ledena, onaj divni osjećaj kada snijeg škripi pod nogama a nosnice se mrznu….ja to volim pa ko šta rekao. I tako, prvo do stare Drave u Bilju pa dalje kroz kopački rit do Suze, Batine, Draža, Belog Manastira, Darde i nazad kući. Sve je bilo odlično, cesta ledena ali očišćena i sve pohvale nadležnim službama.Ipak, bez zimskih guma, ništa. Bilo je dobrih fotki iako ne mogu reći da sam dao sve od sebe, moglo je to puno bolje. U nastavku posta je galerija sa tridesetak fotografija pa pogledajte. Ovom prilikom da pozdravim svog prijatelja Hrvoja i njegovu jaču polovicu koji se oporavlja od prehlade pa mi nije uspio praviti društvo, al ništa zato, biti će još prilika. Jedina stvar koja me malo zna nasekirati je, u Baranji nikad nisi siguran dali ćeš uspjeti popiti kavu na istom mjestu kao i prije dva mjeseca….

Nastavi čitati

Ivandvor – Đakovo

Ako želite udahnuti malo sviježeg zraka i protegnuti noge a Osijek vam je već naporan, evo jednog savjeta. Krenite za Đakovo, odnosno, prođite đakovo i vidjet će te putokaz s desne strane koji vas usmjerava na Ivandvor. Mjesto je od glavne ceste udaljeno svega kilometar i pristup je sređen. A šta tamo ima? Tamo ima ergela, i to odlična. Zaboravite na one dvije štale što se nalaze u đakovu iznad kojih piše đakovačka ergela, ovo je prava stvar. Kolnji su pušteni na velike ograđene livade i slobodno se mogu promatrati a sam okoliš je s ljubavlju i pretpostavljam velik trudom prekrasno uređen. Tamo nema nikakav restoran ili tako šta pa ne očekujte ništa osim uživanja u prirodi i ovim plemenitim životinjama. Uostalom, kome je do kave neka na povratku skrene u Đakovo… Nastavi čitati

Nema zima kao nekad

Još donedavno se znalo šta je zima i kako se njoj veseliti. Znalo se upregnuti konje u saonice i niz ulicu, preko njiva i ledenih staza a sad… Sad, kupio sam saonice za svog bećara i nisam baš siguran da ću ih uopće koristiti. Bude dva dana par stupnjeva ispod nule a onda sve poludi i temperatura skoči a plus dvadeset. “Ne sviđa mi se to” što bi rekla Rejmondova mama. Sjećam se da smo kao klinci mogli praviti tunele kroz snijeg koliko ga je bilo Nastavi čitati

Jesenje magle

Konačno danas, nakon dugog vremena sam krenuo u prirodu. Usput obavio još jedno slikanje i tako uz društvo proputovao nekim starim stazama a zahvaljujući društvu i na moju sreću nekim sasvim novim prašnjavim i rosnim prtenim cestama. Kretanje u 6:30 od kuće pa do stare drave na ulazu u Bilje, a onda dolje do vode pa kroz rosu i blato do vode. Tek da provjerim dali se krije kakav oku drag motiv, ništa naročeto Nastavi čitati

Suša u Baranji

Evo konačno i novi post da objavim. Nije me bilo dugo, nisam čak ni sa svojim bećarem puno vremena provodio, bilo je dosta obaveza ali evo sad polako poslovi posustaju pa ću se opet baciti malo u cunjanje Baranjom i okolo. Ono što me je danas iznenadilo i zbog čega sam poželio napisati post je to što sam naišao kraj Kozjaka i iznenadio se da u kanalima nema skoro niti kap vode. Nastavi čitati

Selo roda – Čigoč

Kao što sam i rekao, par rečenica o Europskom selu roda, Čigoč -u.

Pa evo, mojih dojmova. Kad se ulazi od pravca Jasenovca uz cestu je neko počeo zatrpavati šutom i smećem dio nasipa u kom je neko udubljenje a kad se pogleda prema šumi, mami vas zelena oznaka pješačke šetnice i naravno poželite preći drveni dotrajali mostić preko nekog povećeg kanala. Tako i ja krenuo ali bio sumnjičav pa pogledao ispod tog mostića a ono, greda koja drži taj nogostup otpala i dašćice po kojima vi trebate hodati samo nekim čudom još stoje u zraku!!! Da želim neprijatelju napraviti zamku, tako bihuradio. Ali preko je mali slatki obor iz kojeg vire praščići, na sreću, pedesetak metara dalje je drugi mostić, isto dosta truo ali sam uspio preći.

Nastavi čitati

Lonjsko polje – Jasenovac

E da, još jedna loša priča, po običaju u Lijepoj našoj…

Prvi put kada sam otišao u Lonjsko polje bio sam prijatno iznenađen i svidjele mi se te stare drvene građevine u kojima još ljudi žive. Nekako se dogodilo da u zadnje tri godine jedanput godišnje posjetim Jasenovac i Lonjsko polje i kao da se sve ubrzano ruši i propada. Malo se šta obnavlkja a gnjezda roda su isto tako propala i uništena kao i kuće na kojima su. Cijelom kraju fali neki pristojan restoran s pogledom na recimo rijeku Savu. A ovaj u kojem sam ja bio u Jasenovcu ima prilično visoke cijene za ono što nudi i gdje se nalazi još kad uzmem u obzur da u jelovniku ima gljive s roštilja koje ne može poslužit jer “nije sezona” hm… Nastavi čitati