Ako želite udahnuti malo sviježeg zraka i protegnuti noge a Osijek vam je već naporan, evo jednog savjeta. Krenite za Đakovo, odnosno, prođite đakovo i vidjet će te putokaz s desne strane koji vas usmjerava na Ivandvor. Mjesto je od glavne ceste udaljeno svega kilometar i pristup je sređen. A šta tamo ima? Tamo ima ergela, i to odlična. Zaboravite na one dvije štale što se nalaze u đakovu iznad kojih piše đakovačka ergela, ovo je prava stvar. Kolnji su pušteni na velike ograđene livade i slobodno se mogu promatrati a sam okoliš je s ljubavlju i pretpostavljam velik trudom prekrasno uređen. Tamo nema nikakav restoran ili tako šta pa ne očekujte ništa osim uživanja u prirodi i ovim plemenitim životinjama. Uostalom, kome je do kave neka na povratku skrene u Đakovo… Continue reading »
Kao što sam i rekao, par rečenica o Europskom selu roda, Čigoč -u.
Pa evo, mojih dojmova. Kad se ulazi od pravca Jasenovca uz cestu je neko počeo zatrpavati šutom i smećem dio nasipa u kom je neko udubljenje a kad se pogleda prema šumi, mami vas zelena oznaka pješačke šetnice i naravno poželite preći drveni dotrajali mostić preko nekog povećeg kanala. Tako i ja krenuo ali bio sumnjičav pa pogledao ispod tog mostića a ono, greda koja drži taj nogostup otpala i dašćice po kojima vi trebate hodati samo nekim čudom još stoje u zraku!!! Da želim neprijatelju napraviti zamku, tako bihuradio. Ali preko je mali slatki obor iz kojeg vire praščići, na sreću, pedesetak metara dalje je drugi mostić, isto dosta truo ali sam uspio preći.
E da, još jedna loša priča, po običaju u Lijepoj našoj…
Prvi put kada sam otišao u Lonjsko polje bio sam prijatno iznenađen i svidjele mi se te stare drvene građevine u kojima još ljudi žive. Nekako se dogodilo da u zadnje tri godine jedanput godišnje posjetim Jasenovac i Lonjsko polje i kao da se sve ubrzano ruši i propada. Malo se šta obnavlkja a gnjezda roda su isto tako propala i uništena kao i kuće na kojima su. Cijelom kraju fali neki pristojan restoran s pogledom na recimo rijeku Savu. A ovaj u kojem sam ja bio u Jasenovcu ima prilično visoke cijene za ono što nudi i gdje se nalazi još kad uzmem u obzur da u jelovniku ima gljive s roštilja koje ne može poslužit jer “nije sezona” hm… Continue reading »
Da se ne treba uputiti dvije svjetlosne godine daleko da bi se uživalo u prirodi govore i ove fotografije u prilogu. Snimljeno je na dan 6.1.2011. na zapadnom djelu Osijeka. Točnije na gradskom hipodromu i okolici. Osim što se mogu povesti djeca da pogledaju konje, može se i sankati niz nasip a tu je i udruga MOGU za terapisko jahanje. Nasip je skroz prohodan i njime se može doći od Višnjevca pa sve do grada a onda dalje do krajnjeg istoka Osijeka. Naravno oni vični pecanju, tu mogu zabaciti udicu u ove hladne dane i pokušati uhvatiti kojeg smuđa, što ovim momcima sa fotografja baš i nije išlo od ruke.
Pozdrav društvo!
Želim Vam svima zahvaliti na podršci u prošloj godini, bila je to za mene dobra godina. Dosta dobrih fotografija, dosta novih poznanstva a našlo se i lipa za koje staklo. Danas na prvi dan nove godine sam poželio otići malo u Baranju poslikati sve te ljepote i prirodu punu inja. Dobro se zabundao i otišao na staru Dravu kod Bilja pa i malo dalje. Na -8c i nije bilo toliko hladno da me pluća nisu boljela od hladnog zraka a kako je praznik, nisam mogao nigdje ni na kavu svratiti. A koliko ja volim kavu to mogu pričati oni koji me znaju. Danas sam se i prisjetio zvuka koji stvara led koji se širi i skuplja, potmula grmljavina. Svima vama koji dolazite na ovu stranicu želim puno sreće i zdravlja u ovoj godini i nemojte mi šta zamjeriti. Nešto od ovih prekrasnh prizora i Baranjske idile pogledajte dalje u fotografijama…
