Lokalac

Kava i grad…
jutro društvo, izgustirao jutarnju kavu u lokalnom bircu… Ulazim u birc i dočeka me pozdrav konobarice koji baš nisam razumio. Mhm, ili nešto tako. Kao mrmljanje bivola na jutarnjoj ispaši i ja njoj uputi jedan mhm, razumjeli smo se. Sjednem u ćoše, nije bilo teško jer je birc sav u ćoškovima a naspram mene na drugom kraju birca, isto u svom ćoši, dva ćelava lokalca. Šute, gledaju u negdje nigdje i smišljaju kako će jedan drugog zajebati da baš taj drugi plati kavu. Tih lokalaca mora biti u svakom dobrom lokalnom bircu (navikao sam na njih) jer jebeš brend kad nema maskotu, složit će te se. I tako, dok su oni maštali kako ostvariti svoj životni san (marnuti nekom par milja eura pa makar i rođenom stricu samo da su euri pravi) Ulazi još jedan lokalac. Velika, davno slomljena nosina govori o tome kako se jednom mož bit preračunao pa ima uspomenu ali ne i podsjetnik jer od onda se još puno puta preračunao. Ovaj put nisam čuo od konobarice mhm, bilo je to ćaooo ali imalo prizvuk po mjaooooo. Opa, ovo je neki njen ili će biti, uskoro. I pogodak,sjeda važno za šank kraj njene prljave pepeljare i sav bitan što je to njegova mala (ili će skoro biti) počinju veselo cvrkutati. Čudo, kako od bivola postade slavuj… Sva sreća pa ne čujem šta cvrkuću jer mi se ne da više pisati. Okrećem glavu prema ulici i gledam ljude kako prolaze…
Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *