fotografsko druženje u Jasenovcu

Krenuli malo poslom, malo zbog gušta, posao se izjalovio pa ni gušta nije bilo peviše al ajd, nešto se dešava. Inače, prije dvije sam godine išao do Jasenovca i bilo je ok ali ništa naročito, mislio sam sada će biti bolje i prevario se. Sam Jasenovac je malo seoce s par ulica ali ima poštu, trgovinu, slastičarnu i naravno seosku birtiju. U samom centru je i mali obiteljski riblji restoran pa se može nešto i pojesti, to vam je možda jedina prilika jer drugih ugostiteljskih objekata na cijelom Lonjskom polju nema. Ima tu neka obiteljska gospodarstva ali izgledaju hladno i negostoljubivo, to je samo moj utisak.

Prošli put kada sam bio, došao sam do jednog obitekljskog gospodarstva ili kako ga već nazvati i sjeo za sto, tražio jelovnik koji nisu imali kao niti cjenika za jela iz nepostojećeg menia. Naravno i ošinuli cijene. Na izlazu me još dočekala majka vlasnika pa oplela preko mog fotoaparat “a jel iz koji ste vi novina, ja bi vama…” E moj narode, nisi ti za ugostiteljstvo.

Spomen park Jasenovac (muzej) nije vrijedan niti da se uđe u njega! Desetak eksponata, nekoliko kratkih filmića se vrti i nešto fotografija, jadno i bjedno. Sve je osmišljeno tako da se dobije utisak kako je bilo logorašima. Pa u kontekstu toga, cijela unutrašnjost je izdjeljena na hrpe malih prostorija koje ne vode nigdje, i sve smrdi na katran pa bi moglo i pozliti nekom. Također je skoro potpuni mrak pa dobro se mora paziti gdje se staje i kaomo ide. Da se ulaz naplaćuje, bio bi to bačen novac. I na kraju, treba otići i pogledati ali da bi se tamo često vraćao, ne bih. Nije što sam iz Osijeka ali kopački rit nudi neusporedivo više, provjerite sami.

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *